Rade Lackovic - ИЗ АРХИВЕ: РАДЕ ЛАЦКОВИЋ - КЛЕЊЕ ЈЕ МОЈА АВЛИЈА
ИСТАКНУТО МОЗАИК ТРАКА

ИЗ АРХИВЕ: РАДЕ ЛАЦКОВИЋ – КЛЕЊЕ ЈЕ МОЈА АВЛИЈА

pin - ИЗ АРХИВЕ: РАДЕ ЛАЦКОВИЋ - КЛЕЊЕ ЈЕ МОЈА АВЛИЈА

(Текст објављен у фебруару 2016. године)

 

Pod svetlima reflektora on je velika zvezda. U regionu, u Evropi, Americi i Australiji, na njegove nastupe dolaze hiljade ljudi. U svom rodnom Klenju, u Bogatiću, u Mačvi, on je običan čovek koji na ulici svakome otpozdravi, nedeljom ide da lovi, a leti slobodne trenutke provodi sa štapom u ruci na Drini i Savi.

– Mogao sam da biram gde ću živeti, ali sam se vratio u zavičaj. Deca i supruga su u Nemačkoj, ali i oni koriste svaku priliku da „dolete“ da budemo zajedno. Ovde su moji ljudi, ovde sam potpuno slobodan, volim naše ljude i oni mene vole i podržavaju. Emotivni šok doživeo sam  prošle godine kada sam imao koncert u Klenju u organizaciji Fudbalskog kluba „Duško“. Kada sam izašao pred prepunu salu video sam sve moje drage ljude na jednom mestu. I sve ih znam, kao oni mene. I tada, kao uvek, potvrdilo se ono što uvek govorim – da je Mačva moja avlija, a Klenje mi je kao porodica. I u inostranstvu, na nastupa prilaze mi moji Klenjani. I deca čije roditelje dobro poznajem i stariji sa kojima se i u zavičaju viđam – priča Rade.

Svako koga pitate da nešto kaže o Radu Lackoviću prvo će vam reći da je – neobičan. Velika zvezda, a tako „normalan“. I on je toga svestan. I prolaznosti karijere na estradi kao scene na kojoj se smenjuju stari i mladi, ali da ostanu „pri zemlji“ mnoge kolege ne znaju ili – neće.

– Ne mogu da objasnim zašto je nekim kolegama teško i da se fotografišu sa publikom. Ljudi koji dolaze na koncerte nam ukazuju poštovanje, u krajnjem slučaju živimo od njih. Nedavno sam nastupo u Zagrebu i obezbeđenje me dvadeset minuta sprovodilo kroz masu do bine. Ta publika zaslužuje poštovanje i pažnju, oni žele samo da porazgovaraju, da naprave sliku za uspomenu i to je najmanje što može da im se pruži za ljubav i poštovanje koje mi ukazuju – dodaje.

Počeo je da peva u školskom horu, potom na takmičenjima pevača amatera i „Susretima sela“ izvdodeći pesme najvećeg uzora Šabana Šaulića, a onda je 1995. godine osvanuo prvi album snimljen se Kemišem. „Nestaće tuge u tvojim očima“ i „Druže, vina mi natoči“ su i posle dve decenije hitovi. Haos na estradi napravio je 2001. godine albumom koji je radio Perica Zdravković, sa kojim i danas sarađuje. Svih osam pesama su postale hitovi, a „Rekli su mi da si plakala kad sam se oženio“ megahit koji na koncertima i danas sa publikom izvodi  kao „himnu“.

– Ne znam kojem muzičkom pravcu pripadaju moje pesme, osim što drugi kažu da su moderne i aktuelne za svako  vreme. I one sa početku karijere danas pevaju mladi koji su se tih godina tek rodili. Pesme koju ću snimiti sam odabiram i dosad nisam imao promašaj. Ako mi kompozitor ponudi pesmu i ona mi ne dosadi već je vrtim nekoliko puta dok se vraćam kući, znam da je za mene i da će biti hit – otkriva malu tajnu.

D.G.

Related Images: